Protiv militarizma i rata: Za samoorganiziranu borbu i socijalnu revoluciju

russia / ukraine / belarus | imperialism / war | opinion/analysis Thursday March 03, 2022 19:47 by Razne anarhističke organizacije - Mreža anarhista (MASA-FAO)

Međunarodna anarhistička izjava

Proklamacija ruskog predsjednika, Vladimira Putina dala je zeleno svjetlo za rusku vojnu invaziju na Ukrajinu. Putin tvrdi da je rusko ratno djelovanje protiv Ukrajine usmjereno potpori ruskom okupiranom području Krima i Donjecke Narodne Republike i Luganske Narodne Republike, u Ukrajini koja koketira s članstvom u NATO-u na poticaj Zapada.

U utorak, 22. veljače, Rusija je priznala neovisnost svojih neformalnih protektorata u Donbasu, time pogoršavajući postojeće napetosti s euroatlantskim savezom koji pruža podršku ukrajinskom režimu. Ne smije se zaboraviti da građanski rat niskog intenziteta traje u Ukrajini od 2014. godine, kada je tada pro-ruska vlada predsjednika Janukoviča bila svrgnuta od strane „Narančaste revolucije” koja je dovela na vlast pro-zapadni režim željan priklanjanju euroatlantskom savezu. Euromajdan, od kojeg zapadni imperijalistički blok ima koristi, uzeo je Ukrajinu iz ruske sfere utjecaja. Također je ojačala ukrajinska desnica, koja je stekla mjesta u parlamentu te razvila paravojne jedinice koje su počinile stravične zločine protiv stanovnika koji su govornici ruskog jezika i članova radničkih sindikata.

Rusija, s druge strane, nije bila spremna od samog početka da izgubi imperijalistički uporište u Ukrajini, a posebno u krimskoj regiji, bez obzira na volju ukrajinskog naroda. Iako je euromajdanski ustanak rezultirao neokonzervativnim režimom s kojim su završili, nitko nije pod iluzijom da je neprihvaćanje tog režima proizašlo iz „antifašističkog” sentimenta Rusije ili njihove „potrebe za obranom ruskih građana”. Uostalom, Putinov autoritarni režim u Rusiji nagrađivao je naciste i fašiste unutar zemlje sa zatvaranjem i ubijanjem antifašista, dok brojnim intervencijama ruskog imperijalizma u područjima bivšeg USSR-a ni nisu bila potrebna takva opravdanja. Rusija je htjela i još uvijek želi jednu stvar: nametnuti svoja uvjetovanja u rastućim imperijalističkim antagonizmima. Neće tolerirati vojnu okruženost na koju tvrdi da ju podvrgava NATO, instalaciju nuklearnog oružja na njezinom pragu, poticanje Zapada da se Ukrajina pridruži NATO-u, pokušaj energetske blokade njezine plinske opskrbe zemljama EU-a i smanjenje kontrole nad bivšom sovjetskom periferijom. Drugi čimbenik je očigledan nacionalizam unutar ruske vladajuće klase – u Ukrajini se nalazi početak ruske države (Kijevska Rus’) i istočni dio Ukrajine je naseljen od strane Ukrajinaca koji govore ruski jezik. To jest, ako se kroz iredentističku doktrinu sveruske nacije, Ukrajinci (zajedno s Bjelorusima) ne sagledavaju kao dio ruske nacije.

S druge strane, američki i euroatlantski kamp, gdje se ističe Velika Britanija, gura, kroz kršenje međunarodnih sporazuma za istočnu ekspanziju NATO-a, proširenje pritisaka na rusku ekonomiju i energetike u korist američkog ukapljenog prirodnog plina (LNG) te kontrolu arktičkog trgovačkog puta koji se otvara s topljenjem leda zbog destruktivnog učinka kapitalizma na prirodni okoliš i ekosustav. I Rusija i SAD pokušavaju preseliti svoje unutarnje krize u inozemstvo, dok istovremeno pokušavaju izazvati promjene u globalnoj imperijalističkoj hijerarhiji.

Rusija je skupila oko 200.000 vojnika na granici s Ukrajinom. Ruska vojska udara cijeli ukrajinski teritorij bombardiranjem. U vrijeme pisanja ove izjave, napada uglavnom iz Krima, Luganska i Harkiva. Prve žrtve imperijalističkog rata su postale činjenica. Već postoje civilne žrtve. Ukrajinska vlada, koja je, nemojmo zaboraviti, spoj neoliberala i neokonzervativaca, proglasila je ratno stanje u cijeloj zemlji. Na početku smo ratnih užasa.

Jedini gubitnik u ratu mora biti svjetska radnička klasa, posebice proleteri Ukrajine i Rusije. Njima je suđeno da budu topovsko meso država i kapitalista.

Imperijalistički rat se vodi za podjelu sfera utjecaja, energetskih puteva i preraspodjelu geopolitičke moći. Nemamo interesa boriti se za interese moćnika, za interese kapitala. Štoviše, očekuje se da će izbijanje rata donijeti sa sobom daljnje povećanje cijena te inflaciju u energeticima i osnovnim namirnicama, stavljajući još više opterećenja na džepove onih koji već sada ne mogu zadovoljiti svoje osnovne potrebe. Ne smijemo zaboraviti da je rat rješenje kapitala kako da prevlada strukturne krize, pretjerane akumulacije kapitala kojim je kapitalizam povremeno pogođen. Uništavanje fiksnog (sredstva za proizvodnju) i varijabilnog kapitala (radne snage, odnosno doslovno ljudskih života) utire put za kapitalističku rekonstrukciju i razvoj.

Naša revolucionarna i klasna dužnost diktira organizaciju i jačanje internacionalističkog, anti-ratnog i protu-imperijalističkog pokreta radničke klase. Logika agresivnijeg ili progresivnijeg imperijalizma jest logika koja dovodi do poraza radničke klase. Ne može biti imperijalističkog puta u službi naroda. Interesi radničke klase ne mogu se identificirati s kapitalističkim i imperijalističkim. Sabotaža ratnog stroja, organizacija klase i internacionalističkog anti-ratnog pokreta te jačanje društvenih i klasnih borbi u smjeru svjetske socijalne revolucije za izgradnju slobodarskog komunističkog društva, hitni te povijesni su zadaci potlačenih i izrabljenih ljudi svugdje. Ne možemo i ne smijemo biti zadovoljni s osrednjim i štetnim aranžmanima.

Radnici, nezaposleni i mladi nemaju razloga za odlazak u rat za interese vladajuće klase. Budimo svjesni našeg društvenog položaja i naših klasnih interesa. Neka to budu pokazatelji našeg stava i djelovanja, a ne ratoborne, uštogljene i nacionalističke retorike koju promoviraju šefovi i propagandni mediji koje oni kontroliraju. Nećemo platiti krizu kapitalističkog sustava s našom krvlju. Nećemo se ubijati sa sirotinjom drugih zemalja. Naprotiv, naša je dužnost blokirati ratni stroj te obnoviti društveni i klasni otpor, s promoviranjem klasnih interesa i materijalnih potreba društvene baze koje uzimamo kao naša načela vodilje. Organizirati se u društvene i klasne formacije radništva, organizirajući protu-napad naše klase u masovnom i militantnom smislu. Ovaj sistem rađa ratove i odgovoran je za siromaštvo, nepravdu, eksploataciju i ugnjetavanje. Stoga je vrijeme da mu se suprotstavimo na organizirani i dinamičan način, organizirajući njegovo rušenje na međunarodnoj razini.

☆ Alternativa Libertaria (AL/FdCA) – Italija
☆ Anarchist Communist Group (ACG) – Velika Britanija
☆ Anarhistička federacija – Grčka
☆ Aotearoa Workers Solidarity Movement (AWSM) – Aotearoa/Novi Zeland
☆ Coordenação Anarquista Brasileira (CAB) – Brazil
☆ Federación Anarquista de Rosario (FAR) – Argentina
☆ Federación Anarquista Uruguaya (FAU) – Urugvaj
☆ Embat, Organització Llibertària de Catalunya – Katalonija, Španjolska
☆ Libertäre Aktion (LA) – Švicarska
☆ Melbourne Anarchist Communist Group (MACG) – Australija
☆ Mreža anarhista (MASA-FAO) – Hrvatska
☆ Organización Anarquista de Córdoba (OAC) – Argentina
☆ Organización Anarquista de Santa Cruz (OASC) – Argentina
☆ Organización Anarquista de Tucuméan (OAT) – Argentina
☆ Organisation Socialiste Libertaire (OSL) – Švicarska
☆ Tekoşina Anarşist (TA) – Rožava
☆ Roja y Negra – Anarchist Organisation (Buenos Aires) – Argentina
☆ Union Communiste Libertaire (UCL) – Francuska, Belgija i Švicarska
☆ Grupo Libertario Vía Libre – Kolumbija