user preferences

Anarhistička organizacija

category international | anarchist movement | opinion/analysis author Thursday May 20, 2021 06:25author by Federacija anarhista Rio de Janeiro (Brazil) / Mreža anarhista - Društvo otpora (Hrvatska)author email masa-sz at riseup dot netauthor address https://mrezaanarhista.wordpress.com/ Report this post to the editors

Koncentrični krugovi (FARJ)

Specifično anarhistička organizacija koristi se, kako za svoje unutarnje tako i za vanjsko funkcioniranje, logikom onoga što nazivamo "koncentričnim krugovima" - snažno nadahnutim organizacijskim modelom Bakunjina (misli se na odnos Alijanse za socijalnu demokraciju i Prve Internacionale op. prev.). Glavni razlog zbog kojeg usvajamo ovu logiku funkcioniranja je zato, što za nas, anarhistička organizacija treba sačuvati različite razine djelovanja. Te bi različite razine trebale ojačati rad organizacije, istovremeno joj dopuštajući da okuplja obučene militante s visokom razinom predanosti i približavajući ljude koji su simpatizeri stavova ili djelovanja organizacije - koji bi mogli biti više ili manje obučeni i više ili manje predani. Ukratko, koncentrični krugovi nastoje riješiti važan paradoks: anarhistička organizacija mora biti dovoljno zatvorena da bi imala obučene, predane i politički usklađene militante i dovoljno otvorena za privlačenje novih militanata
Slika 1.
Slika 1.

Velik dio problema koji se javljaju u anarhističkim organizacijama nastaje zbog toga što one ne funkcioniraju u skladu s logikom koncentričnih krugova i ne provode različite razine djelovanja. Bi li osoba koja kaže da je anarhist i zainteresirana za rad organizacije trebala biti u organizaciji, unatoč tome što ne poznaje politički smjer organizacije dovoljno? Trebaju li u organizaciji biti laici zainteresirani za anarhističke ideje? Kako se odnosite prema "slobodarima" - u najširem smislu tog pojma - koji se ne smatraju anarhistima? Trebaju li biti u organizaciji? A stariji članovi koji su već obavili važan posao, koji sada žele biti blizu, ali ne i sudjelovati u stalnim aktivnostima organizacije? A oni koji rijetko mogu posvetiti vrijeme aktivizmu? Pitanja je mnogo. Drugi se problemi javljaju jer postoje dvojbe oko provođenja društvenog rada. Mora li se organizacija predstaviti kao anarhistička organizacija u društvenim pokretima? Može li u svom društvenom radu stvarati saveze s drugim pojedincima, skupinama i organizacijama koji nisu anarhisti? U takvom slučaju, koje su zajedničke točke za koje se treba zalagati? Kako provodite društveni rad na terenu s ljudima različitih svjetonazora i zadržavate anarhistički identitet? Kako osiguravate da anarhizam ne izgubi identitet u kontaktu s društvenim pokretima? Na ovoj razini također postoje mnoga pitanja.

Koncentrični krugovi imaju za cilj pružiti jasno mjesto za svakog militanta i simpatizera organizacije. Uz to, oni olakšavaju i jačaju društveni rad anarhističke organizacije, i konačno, uspostavljaju kanal za prihvaćanje novih militanata.

U praksi se logika koncentričnih krugova uspostavlja na sljedeći način. Unutar specifično anarhističke organizacije su samo anarhisti koji su, u većoj ili manjoj mjeri, sposobni razraditi, reproducirati i primijeniti politički smjer organizacije unutar nje, na različitim frontama i u javnim aktivnostima. Također, u većoj ili manjoj mjeri, militanti bi trebali biti u mogućnosti razraditi taktičko-strateški smjer organizacije, kao i imati puni kapacitet za njegovu reprodukciju i primjenu. Militanti preuzimaju unutarnje funkcije u organizaciji - bile one izvršne, savjetodavne ili izvanredne - kao i vanjske funkcije u pogledu društvenog rada. Funkcije koje preuzimaju militanti unutar organizacije drže se u skladu sa samoupravljanjem i federalizmom, odnosno u skladu s baznim odlukama gdje svi militanti imaju istu moć glasa i gdje, u određenim slučajevima, postoji delegacija s imperativnim mandatima. Funkcije koje će obavljati delegati moraju biti vrlo dobro definirane tako da "ne mogu djelovati u ime udruženja, osim ako ih članovi izričito nisu za to ovlastili; stoga bi trebali izvršiti samo ono što su članovi odlučili i ne diktirati unaprijed put udruženju" [Luigi Fabbri, Anarhistička organizacija]. Štoviše, funkcije treba rotirati kako bi se osnažili svi članovi i izbjegli iskristalizirani položaji ili funkcije.

Specifično anarhistička organizacija može imati samo jedan krug militanata, sve njih na istoj razini, ili može imati više od jednog kruga - što je kriterij koji se zajednički definira. Na primjer, on može biti vrijeme koje je osoba provela u organizaciji ili njezina sposobnost da zastupa politički ili taktičko-strateški smjer. Dakle, noviji militanti ili oni s manjom sposobnošću razrade politike organizacije mogu biti u vanjskom (udaljenijem) krugu, dok iskusniji militanti koji imaju veću sposobnost razrade političkog smjera organizacije u unutarnjem (bližem) krugu. Ne postoji hijerarhija među krugovima, ali ideja je ta da što je više militant "unutar" ili što je bliži, to je sposobniji formulirati, razumjeti, reproducirati i primijeniti politiku organizacije. Što je militant više "unutar", to je veća njegova razina predanosti i aktivnosti. Što militant više nudi organizaciji, to se od njega više traži. Militanti su ti koji odlučuju o svojoj razini predanosti i sudjelovanju ili ne sudjelovanju u odlučivanju organizacije, upravo na temelju tog izbora. Prema tome, militanti odlučuju koliko žele predanosti i što se više obvežu, to će više odlučivati. Što se manje obvežu, manje će odlučivati.

Ovo ne znači da je pozicija onog predanijeg od veće važnosti od onog manje predanog militanta. To jednostavno znači da sudjeluju u različitim tijelima za donošenje odluka. Kao primjer, oni predaniji sudjeluju sa svojim glasom na kongresima, koji definiraju politički i strateški smjer organizacije, dok oni manje predani ne sudjeluju uopće ili sudjeluju kao promatrači, dok recimo sudjeluju u mjesečnim skupštinama koje definiraju taktike organizacije i praktične primjene istih.

Prema tome, unutar specifično anarhističke organizacije možete imati jedan ili više krugova, koji bi uvijek trebali biti definirani razinom predanosti militanata. U slučaju postojanja više od jedne razine, to mora biti jasno svima, a kriteriji za promjenu razine dostupni svim militantima. Stoga, militant je taj koji bira gdje želi biti.

Sljedeći, vanjski i udaljeniji krug od jezgre anarhističke organizacije, više nije dio te iste organizacije, ali ima uporišnu važnost: razina simpatizera. Ova razina nastoji grupirati sve one ljude koji imaju ideološke sklonosti prema anarhističkoj organizaciji. Simpatizeri su odgovorni za pomaganje organizaciji u njenom praktičnom radu, poput izdavanja pamfleta, časopisa ili knjiga; širenje propagandnog materijala; pomaganje u radu na formuliranju teorije ili kontekstualne analize; u organizaciji praktičnih aktivnosti za društveni rad: aktivnosti u zajednici, pomoć u treniranju, logističke aktivnosti, općenito pomoć u organizaciji rada itd. Ovaj primjer podrške je kada ljudi koji imaju sklonosti prema anarhističkoj organizaciji i njezinom radu imaju kontakt s drugim militantima, sposobni su produbiti svoje znanje o političkom smjeru organizacije, bolje upoznati njene aktivnosti i produbiti svoju viziju anarhizma itd.

Stoga, ova kategorija potpore ima važnu ulogu kako bi pomogla anarhističkoj organizaciji u provođenju svojih aktivnosti, nastojeći joj približiti zainteresirane. Ovo približavanje ima za budući cilj to da će neki od tih simpatizera postati militanti organizacije. Specifično anarhistička organizacija okuplja najveći mogući broj simpatizera i kroz praktičan rad identificira one koji su zainteresirani za pristupanje organizaciji i koji imaju odgovarajući profil za članstvo. Prijedlog za ulazak u organizaciju mogu dati militanti organizacije simpatizeru i obratno. Iako svaki militant odabire svoju razinu predanosti organizaciji i tamo gdje želi biti, cilj anarhističke organizacije je uvijek imati najveći broj militanata u intimnijim krugovima, s većom razinom predanosti.

Dajmo praktični primjer: pretpostavimo kako je organizacija razmotrila interno raditi s dvije razine predanosti - iliti dva kruga. Kada su militanti novi, oni ulaze na razinu "militant", a kada su tamo bili recimo dvije godine i kada su pripremljeni i predani militanti, prelaze na razinu "potpunog militanta". Pretpostavimo kako je ova organizacija odlučila imati i razinu simpatizera. Cilj organizacije će biti privući najveći mogući broj simpatizera, na temelju sklonosti svakog od njih s organizacijom, prenoseći ih na razinu militanata i nakon npr. dvije godine - kada se pripreme - na razinu potpunih militanata. Ilustriramo vam kako ovo može funkcionirati u praksi s priloženom grafikom „protoka militanata” (Slika 1.).

SI je razina simpatizera, M militanata i PM potpunih militanata, cilj je protok naznačen crvenom strelicom - prijeći sa SI na M i s M na PM. Oni koji su zainteresirani mogu slijediti taj tok, a oni koji nisu mogu ostati tamo gdje se osjećaju bolje. Na primjer, ako osoba želi pružiti povremenu potporu i ne više od toga, možda će htjeti zauvijek ostati na SI. Stvar je u tome to što bi organizacija trebala iskoristiti svu volju slično mislećih ljudi za radom. Ne zato što osoba ima malo vremena ili zato što više voli pomagati u trenutku kada ne može biti član organizacije, već zato što specifično anarhistička organizacija mora pružiti mjesta svima onima koji žele dati svoj doprinos. "Kriterij za odabir koji nikad ne podbaci su postignuća. Sposobnost i učinkovitost militanata u osnovi se mjere entuzijazmom i primjenom kojom izvršavaju svoje zadatke." [Juan Mechoso, Direktna akcija anarhista]

Logika koncentričnih krugova zahtijeva da svaki militant i organizacija imaju vrlo dobro definirana prava i obaveze za svaku razinu predanosti. Ovo je zbog toga jer nije pošteno da netko donosi odluke o stvarima koje ga neće obvezivati. Simpatizer, koji pohodi aktivnosti jednom mjesečno i povremeno doprinese organizaciji, ne može odlučivati o pravilima ili aktivnostima koje će se provoditi na dnevnoj bazi, pošto bi na taj način odlučivao o nečemu što bi puno više obvezivalo druge militante nego njega.

Vrlo je uobičajena praksa u liberterskim grupama da ljudi koji povremeno pridonose organizaciji, odlučuju o stvarima koje na kraju budu iznesene na leđima ljudi koji su stalniji članovi organizacije. Veoma je lagano za militanta koji se pojavljuje s vremena na vrijeme poželjeti postaviti politički smjer organizacije, pošto on neće biti taj koji će većinu vremena trebati slijediti taj smjer.

To su nerazmjerni oblici donošenja odluka u kojima neki donose odluke, koje će na kraju neki drugi trebati realizirati. U modelu koncentričnih krugova tražimo sistem prava i obveza tako da svatko može odlučivati u okviru onoga što će kasnije moći i morati ispuniti. Stoga je normalno da simpatizeri odlučuju samo o onome u čemu mogu i sami sudjelovati. Na isti način, normalno je za militante organizacije da odlučuju o onome što žele postići. Na taj način usklađujemo odluke i njihovu primjenu, što znači da organizacija ima jasne kriterije za članstvo, dobro definirajući tko u njoj uzima učešća, a tko ne i na kojoj su razini predanosti militanti.

Važan kriterij za ulazak za sve one koji se žele pridružiti organizaciji je pristajanje uz politički smjer iste. Zbog toga, anarhistička organizacija mora imati teoretski materijal koji objašnjava taj smjer, u jednostavnijem obliku za one koji nisu još članovi organizacije i u kompleksnijem obliku za vlastite militante. Kada netko pokaže interes za rad anarhističke organizacije, pokazujući zanimanje da joj se još približi, on bi trebao biti stavljen na razinu simpatizera, dajući osobi potrebnu podršku. Kao simpatizer nakon što se uputi malo dublje u politički smjer organizacije i imajući afiniteta za praktični rad organizacije, osoba može pokazati interes za pridruživanjem organizaciji ili organizacija može pokazati svoj interes za simpatizerom da postane militant. U oba slučaja simpatizer mora imati trajan nadzor anarhističke organizacije, koja će mu pružiti teoretski materijal i produbiti njegovo razumijevanje političkog smjera. Jedan ili više militanata koji dobro razumiju politički smjer organizacije će diskutirati i pojašnjavati smjer simpatizeru, te razjašnjavati nedoumice. Ukoliko postoji razumijevanje između simpatizera i političkog smjera organizacije i ako je to obostrano, simpatizer postaje dijelom organizacije. Bitno je da u početku svaki novi militant ima uz sebe starijeg militanta koji će ga voditi i pripremiti za rad. U svakom slučaju, anarhistička organizacija uvijek mora imati na umu trening i nadzor simpatizera i militanata, kako bi im omogućila promjenu razine predanosti, ukoliko oni to požele.

Ista logika koncentričnih krugova funkcionira u društvenom radu. Kroz nju, anarhistička organizacija artikulira društveni rad kroz najprikladniji i najefektivniji način. Kao što smo vidjeli (u drugom dijelu dokumenta FARJ op. prev.), anarhistička organizacija je interno podijeljena na fronte (naš primjer može biti borbeno-sindikalna, kvartovska i ulično-prosvjedna fronta op. prev.), kako bi izvela društveni rad. S ovim ciljem postoje anarhističke organizacije koje preferiraju uspostaviti direktnu vezu s društvenim pokretima i postoje druge, koje preferiraju predstaviti sebe kroz posredne društvene organizacije, koje ćemo nazvati grupama tendencije.

Sudjelovanje u grupama tendencije podrazumijeva prihvaćanje određenog seta vrijednosti, koje mogu biti zajedničke ljudima s različitom ideološkom pozadinom, ali koje sadržavaju jasna ograničenja (npr. uključivanje reformista) ukoliko traže minimum operativne dosljednosti (...). Grupe tendencije predstavljaju međusobnu koordinaciju koja je ukorijenjena među najborbenijim pojedincima (...) i predstavlja višu razinu predanosti od razine masa. Grupe tendencije postavljaju sebe između društvenih pokreta i specifično anarhističke organizacije, okupljajući militante različitih ideologija koji imaju zajednički afinitet prema određenim praktičnim pitanjima (vjerojatno najbolji primjer kojeg imamo su grupe koje smo organizirali kao anarhisti ili na poticaj bliskih osoba za širi krug ljudi, a opet dovoljno blizak - kojima su metode direktne akcije i direktne demokracije bile prihvatljive. Radi se o uličnoj inicijativi za prosvjede 'Slobodarski blok', studentskoj inicijativi za djelovanje na Sveučilištu 'Autonomni studenti', sindikatu 'Akademska solidarnost' za sve zaposlenike fakulteta i studente, platformi za antifašiste nekadašnje 'Antifa Rijeka', danas 'Antifa Istra i Kvarner', sportske inicijative 'Zakucajmo nacionalizam', odnosno košarkaškog turnira u Puli i sindikalne inicijative 'Borbeni sindikalizam' za intervencije u uslužnom sektoru i brodograđevnoj industriji op. prev.).

Kao što smo naglasili, postoje anarhističke organizacije koje preferiraju predstaviti sebe direktno naspram društvenih pokreta, bez potrebe za grupama tendencije, i druge koje preferiraju predstaviti sebe kroz navedene grupe. U oba slučaja postoje pozitivne i negativne strane, a svaka organizacija treba odrediti za sebe koji je najbolji način djelovanja. Pošto su gledišta koja zastupamo u društvenim pokretima puno više praktična nego li teorijska, može biti interesantno raditi s grupama tendencije, okupljajući ljude koji se slažu s dijelom ili sa svim našim pozicijama koja zastupamo među društvenim pokretima (autonomija, direktna demokracija, borbenost, direktna akcija, revolucionarna i klasna perspektiva) što će nam pomoći u jačanju naših snaga i pozicija u istim tim pokretima.

Na isti način kako je grafika o 'protoku militanata' pokazala gore, ideja je da specifično anarhistička organizacija traži umetanje kroz tu posrednu razinu (grupa tendencije), kroz koju se predstavlja u društvenim pokretima, u potrazi za implementacijom svojih ideja. (razlika koju FARJ uvod i između 'društvenog rada' i 'umetanja' je ta što u društvenom radu npr. u sindikatu, na ulici ili u zajednici surađujemo s nekime rame uz rame dok ne zadobijemo poštovanje i povjerenje, da bi tek zatim mogli prijeći na umetanje tj. na predlaganje anarhističkih ideja, kako bi društvene pokrete učinili što borbenijima i revolucionarnijima, odnosno kako bi ih zarazili anarhističkom praksom). U prilogu je ilustracija „anarhistički utjecaj – protok militanata” (Slika 2.) kako to izgleda u iskustvu.

SAO je specifično anarhistička organizacija, GT je grupa tendencije te je DP društveni pokret, pri čemu postoje dva smjera kretanja.

Prvi smjer kretanja - je utjecaj SAO, koji ide do GT i od tuda do DP. Pogledajmo nekoliko praktičnih primjera. Anarhistička organizacija koja želi biti aktivna u sindikatu može oformiti grupu tendencije s drugim aktivistima iz sindikalnog pokreta koji brane određene stavove (direktna akcija, revolucionarna perspektiva itd.) i sa sredstvima ove grupe tendencije može utjecati na sindikalni pokret ili na sindikat u kojem djeluje. Zatim, anarhistička organizacija koja odluči operirati na prosvjedima, može okupiti ljude kroz grupu tendencije (širi front poput Slobodarskog bloka), koji će zajedno braniti slične pozicije (izvan-parlamentarno djelovanje, autonomiju, borbenost, direktnu demokraciju itd.). Sredstvima grupe tendencije, specifično anarhistička organizacija djeluje unutar nekog šireg pokreta i na taj način pokušava izvršiti utjecaj na njega.

Ovaj način organiziranja cilja na rješavanje vrlo čestog problema na kojeg nailazimo u djelovanju. Kao primjer, kada poznajemo ljude koji zastupaju direktnu akciju i direktnu demokraciju itd., ali s kojima ne surađujemo jer nisu anarhisti. Anarhisti mogu surađivati s tim aktivistima kroz grupe tendencije i mogu braniti zajedničke pozicije u društvenim pokretima, ujedinjenim snagama.

Drugi smjer kretanja - pokazuje protok militanata. U ovom načinu djelovanja cilj je približiti ljude u društvenim pokretima koji imaju slična stajališta, skupa s anarhistima u grupe tendencije i od tamo one koji imaju ideološku sklonost s anarhistima približiti anarhističkoj organizaciji. Na isti način, kako je to pokazano u prošloj grafici, ako militant ima veliku praktičnu srodnost s anarhistima, ali nije anarhista on bi trebao biti pripadnik grupe tendencije i biti će ključan za obavljanje društvenog rada u društvenom pokretu, odnosno među širim masama. Ukoliko ta srodnost nastavi rasti prema anarhističkoj ideologiji, onda on može biti bliži ili se čak pridružiti anarhističkoj organizaciji.

Cilj anarhističke organizacije nije pretvoriti svakog aktivistu u anarhistu, nego naučiti raditi sa svakim od tih aktivista na najprikladniji način. Dok postoje uzajamni interesi, militanti mogu mijenjati svoje razine predanosti i mjesto u koncentričnim krugovima (od društvenog pokreta prema grupi tendencije, i od grupe tendencije do anarhističke organizacije). Ukoliko ne postoji interes za promjenom razine predanosti, svaki militant ili simpatizer ostaje tamo gdje smatra da mu je najprikladnije mjesto.

Ovaj članak je isječak iz dokumenta Socijalni anarhizam i organizacija (Federacija anarhista Rio de Janeiro, 2008.), koji je donekle prilagođen u prijevodu za naš kontekst djelovanja i iskustva koja smo proživjeli u periodu od 2008. do 2021. godine.

Related Link: https://mrezaanarhista.wordpress.com/2021/05/04/anarhisticka-organizacija-koncentricni-krugovi-farj/

Slika 2.
Slika 2.

This page can be viewed in
English Italiano Deutsch
© 2005-2024 Anarkismo.net. Unless otherwise stated by the author, all content is free for non-commercial reuse, reprint, and rebroadcast, on the net and elsewhere. Opinions are those of the contributors and are not necessarily endorsed by Anarkismo.net. [ Disclaimer | Privacy ]