[South Africa] We are dying for food 22:31 Aug 06 1602 comments "En Haití está desarrollándose una rebelión de las masas en contra de un sistema neocolonial" 09:04 Mar 28 0 comments What Colour is Your Vest? The Gilets Jaunes Revolt Shaking France 20:53 Feb 14 0 comments Yellow Vests and I 19:55 Jan 12 0 comments Trespass 3 23:45 Jan 03 0 comments more >> |
Recent articles by NEFAC International Secretary
Search author name words: International Secretary Entrevista a Nidal Tahrir, anarquista egipci 0 comments Rozhovor s egyptským anarchistami 0 comments Интервью с k... 0 comments Recent Articles about North Africa Community strugglesA rua egípcia mais forte que as urnas! Dec 20 13 La rue égyptienne plus forte que les urnes Jul 09 13 Οι δρόμοι της &... Jul 09 13 Intervju sa anarhistom iz Kaira
north africa |
community struggles |
interview
Monday February 07, 2011 06:09 by NEFAC International Secretary - North-Eastern Federation of Anarchist Communists
Najteža prepreka sa kojom se egipatski revolucionar može sresti je prekid komunikacija. Zapadni revolucionari moraju da izvrše pritisak na svoje vlade zahtevajući od njih da spreče egipatski režim da to radi. To je za sada, ali niko ne može reći šta će se desiti na dugi rok. Ako revolucija pobedi onda će zapadni revolucionari morati da izgrade solidarnost sa egipatskim drugovima protiv očekivane agresije od strane SAD, i Izraela, a ako revolucija bude poražena onda će to značti masakr za sve egipatske revolucionare. [English] Intervju sa anarhistom iz KairaMolim te reci mi svoje ime i kom pokretu pripadaš. Ja sam Nidal Tahrir, iz Crne zastave, male grupe anarhokomunista iz Egipta. Svet pomno prati šta se dešava u Egiptu, i čak se solidariše sa egipatskim narodom. Međutim, zbog prekinute Internet veze, teško je doći do informacija. Možeš li da mi kažeš šta se desilo u Egiptu tokom protekle nedelje? Kako je sve to izgledalo iz tvoje perspektive? Situacija u Egiptu koja je trenutno tako dramatična, počela je sa pozivom na dan otpora Mubarakovom režimu 25. januara, i niko nije očekivao da će poziv koji je uputila labava grupa, na Facebook stranici, grupa koja nije stvarno organizovana a zove se “Svi smo mi Kaled Said” – Kaled Said je mladi Egipćanin kog je prošlog leta u Aleksandriji ubila Mubarakova policija – tog utorka kada je sve počelo, to biti varnica koja je zapalila čitav požar. U utorak su održane velike demonstracije na ulicama svakog egipatskog grada. U sredu počinje masakr. U utorak kasno noću sve počinje se sa pokušajem rasterivanja okupljenih demonstranata na trgu Tahrir, a nastavlja se i tokom narednih dana, posebno u Suecu. Suec ima posebno mesto u srcu svakog Egipćanina/ke, jer je 1956. i 1967 bio centar otpora cionistima. U istom distriktu koji se borio protiv Šaronovih trupa tokom egipatsko-izraelskih ratova, Mubarakova policija je napravila masakr: ubijeno je najmanje 4 ljudi, 100 je povređeno, upotrebljen je suzavac, gumeni meci, vatreno oružje, čudna žuta supstanca je bacana na ljude, možda je to bio iperit. Petak je nazvan Dadžuma otpora, dažuma je petak na arapskom, to je nacionalni praznik u Egiptu, kao i u mnogim drugim islamskim zemljama, to je sveti dan u Islamu, otuda velike molitve tog dana, koji se zove Dažuma molitve. Planirano je da demonstranti krenu u protestnu šetnju nakon te molitve, u podne. Policija je pokušala da spreči učesnike marša svom svojom silom i nasiljem. Došlo je do brojnih sukoba u Kairu, (u centru grada, u Matareji (istočni deo Kaira)), širom Egipta, posebno u Suecu, Aleksandriji, Mahali (u delti, jedan od centara radničke klase). Od podneva do zalaska u Kairu su ljudi marširali do cetra grada, da bi onda posedali na Tahriru (Trg oslobođenja u centru Kaira, prim. prev.) sve do uklanjanja Mubarakovog režima, uzvikujući jedan slogan: “Narod zahteva uklanjanje režima”. Uveče, u 5 popodne, Mubarak je proglasio policijski čas i doveo vojsku u egipatske gradove. Nakon uvođenja policijskog časa usledila su bekstva iz zatvora koja je isplanirala policija, pustivši kriminalce i siledžije (Baltagaje), i policija je planirala veliko bekstvo kriminalaca iz mnogih egipatskih zatvora da bi zastrašila narod u Egiptu. Nema policije, vojska nije mogla da kontroliše ulice, ljudi su bili uplašeni, a zatim je usledila blokada vesti na egipatskim tv kanalima, radio stanicama. Novine su pisale o pljačkašima u mnogim gradovima, o lopovima koji pucaju na ljude. Ljudi su organizovali narodne komitete da bi osigurali svaku ulicu. To je režim jedva dočekao da bi još više širio strah o nestabilnosti u zemlji, ali takođe to je bila točka od koje smo mogli da počnemo da stvaramo radničke savete. Počevši od srede, došlo je do sukoba između ljudi koji su za i protiv Mubaraka. Da li je to korektan način da se opiše ono što se desilo? Ko su te “Mubarakove pristalice”? Kako su ti sukobi uticali na stavove prosečnog egipatskog radnika? Apsolutno je pogrešno nazivati to sukobima između ljudi koji su za i protiv Mubaraka. Demonstracije Mubarakovih pristalica su činili mnogi Baltagaji i tajna policija i oni su napali demonstrante na Tahriru. To se desilo nakon jučerašnjeg Mubarakovog govora, i nakon Obaminog obraćanja takođe. Lično mislim da se Mubarak oseća kao zaklani vo koji pokušava da isprska krvlju svoje koljače, oseća se kao Neron, koji želi da zapali Egipat pre svog odlaska, pokušavajući da natera ljude da veruju da je on sinonim za stabilnost, bezbednost i sigurnost. Na taj način on je stvarno ostvario izvestan napredak. Pošto je sada formiran sveti nacionalni savez protiv Tahrirista (demonstranata sa trga Tahrir) i Tahrirske komune, mnogi ljudi govore, posebno srednja klasa, da demonstracije moraju prestati jer je Egipat spaljen, počela je glad, i to uopšte nije tačno, to je puko preterivanje. Svaka revolucija ima svojih poteškoća, i Mubarak koristi strah i teror da bi produžio svoj ostanak na vlasti, ja lično smatram da čak i da su demonstranti odgovorni za ovu situaciju, čak i da je tako, Mubarak mora da ode, mora da ode, zbog njegove nesposobnosti da se nosi sa postojećom situacijom. Šta misliš da će se desiti naredne nedelje? Koliko pozicija vlade SAD utiče na tamošnju situaciju? Niko ne može da predvidi šta će se desiti sutra ili sledeće nedelje, Mubarak je tvrdoglavi idiot, a egipatski mediji su pokrenuli najveću medijsku kampanju za hapšenje demonstranata u istoriji. Sledećeg petka, 4. februara upućen je poziv za još jedan marš miliona na Tahrir koji je nazvan “Dadžuma spasenja”. Pozicija koju je zauzela vlada SAD utiče na nas više od demonstracija. Mubarak je takav izdajnik koji bi mogao da pobije čitav narod, ali ne bi mogao da kaže ne svojim gospodarima. Kakvo je bilo učešće anarhista koji se zalažu za klasnu borbu? Ko su njihovi saveznici? Anarizam u Egiptu nije veliki trend, možete naći neke anarhiste ali to još uvek nije veliki trend. Anarhisti u Egiptu su se pridružili protestima i narodnim komitetima radi odbrane ulica od siledžija. Anarhisti u Egiptu polažu izvesne nade u te savete. Saveznici anarhista u Egiptu su marksisti naravno. Mi trenutno ne vodimo ideološke rasprave, čitava levica poziva na jedinstvo a onda se se raspravlja o bilo čemu. Anarhisti u Egiptu su deo egipatske levice. Koji oblici solidarnosti se mogu izgraditi među revolucionarima u Egiptu i revolucionarima na “Zapadu”? Šta se može učiniti odmah i šta bi trebalo da uradimo na duži rok? Najteža prepreka sa kojom se egipatski revolucionar može sresti je prekid komunikacija, zapadni revolucionari moraju da izvrše pritisak na svoje vlade zahtevajući od njih da spreče egipatski režim da to radi. To je za sada, ali niko ne može reći šta će se desiti na dugi rok. Ako revolucija pobedi onda će zapadni revolucionari morati da izgrade solidarnost sa egipatskim drugovima protiv očekivane agresije od strane SAD, i Izraela, a ako revolucija bude poražena onda će to značti masakr za sve egipatske revolucionare. Koji će biti glavni zadaci nakon Mubarakovog odlaska? Da li je bilo planiranja u vezi s tim na uličnom nivou? Šta su antikapitalistički revolucionari predložili? Glavni zadatak sada, govorim od zahtevima ulice, je nov ustav i privremena vlada i onda novi izbori. Mnogo toga se planira s tim u vezi od strane mnogih političkih struja posebno od strane Muslimanskog bratstva. Antikapitalistički revolucionari nisu tako brojni u Kairu, komunisti, demokratska levica, trockisti imaju iste zahteve u pogledu ustava i novih izbora, ali mi anarhisti smo protiv kapitalizma i države, takođe. Mi ćemo pokušati da ojačamo komitete koji su oformljeni radi zaštite i obezbeđenja ulica, pokušaćemo da ih pretvorimo u prave savete. Šta želite da poručite revolucionarima u inostranstvu? Dragi drugovi i drugarice širom sveta potrebna nam je vaša solidarnost. Velika kampanja solidarnosti i egipatska revolucija će pobediti.
Prevod: KONTRAPUNKT
|
Front pageSupport Sudanese anarchists in exile Joint Statement of European Anarchist Organizations International anarchist call for solidarity: Earthquake in Turkey, Syria and Kurdistan Elements of Anarchist Theory and Strategy 19 de Julio: Cuando el pueblo se levanta, escribe la historia International anarchist solidarity against Turkish state repression Declaración Anarquista Internacional por el Primero de Mayo, 2022 Le vieux monde opprime les femmes et les minorités de genre. Leur force le détruira ! Against Militarism and War: For self-organised struggle and social revolution Declaraçăo anarquista internacional sobre a pandemia da Covid-19 Anarchist Theory and History in Global Perspective Capitalism, Anti-Capitalism and Popular Organisation [Booklet] Reflexiones sobre la situación de Afganistán South Africa: Historic rupture or warring brothers again? Death or Renewal: Is the Climate Crisis the Final Crisis? Gleichheit und Freiheit stehen nicht zur Debatte! Contre la guerre au Kurdistan irakien, contre la traîtrise du PDK Meurtre de Clément Méric : l’enjeu politique du procčs en appel |